Prof. dr. Milomir Ninković, šef Klinike za plastičnu rekonstruktivnu kirurgiju i kirurgiju šake pri Centru za opekotine, u bolnici Bogenhausen, Minhen (Njemačka), predsjednik Europske asocijacije plastičnih kirurga (EURAPS), Sarajlija, koji skoro trideset godina živi u Austriji i Njemačkoj, održao je početkom siječnja 2020. godine predavanja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u okviru projekta „Dijaspora za razvoj“ (D4D) – projekta Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Vlade Švicarske, u partnerstvu sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP) i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM).
Kroz ova predavanja, studenti su imali priliku upoznati se sa praksom i tehnikama koje se primjenjuju u plastičnoj i rekonstruktivnoj kirurgiji koje im je prenio ovaj svjetski priznati stručnjak, autor više od 250 naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima i više od 35 poglavlja u naučnim knjigama.
U razgovoru sa dr. Ninkovićem, kazao nam je da mu je čast i zadovoljstvo prenositi znanje u krajeve u kojima je odrastao i gdje je gradio karijeru. Upravo Medicinski fakultet u Sarajevu, na koji sada prenosi znanje, je njemu pomogao da stekne bazična znanja iz medicine koja su mu kasnije pomogla u daljnjem razvoju. ‘’Kada sam dolazio ovdje, slikao sam ove stepenice i ulaz u zgradu da se podsjetim na vrijeme kada sam 1976. godine krenuo na prvu godinu Medicinskog fakulteta. To je divan osjećaj koji svako od nas ko je ovdje obrazovan nosi sa sobom i ujedno motivacija da znanje stečeno u medicini u svijetu prenesemo upravo ovdje, jer nema ništa ljepše u životu nego educirati mlade kadrove. Ja već godinama to radim, imam 25 doktora u svom timu od kojih je 7 napredovalo na pozicije šefova klinika u Njemačkoj. To je velika stvar, oni su kao vaša djeca, oni odlaze i prenose neku vašu životnu filozofiju, medicinsku filozofiju na nove kadrove i na taj način se to umnožava.’’ Dr. Ninković kaže da mu puno znači da dodatno motivira mlade ljude da rade ali i jako žao kada ti mladi motivirani ljudi napuštaju zemlju i traže posao vani. Bilo bi divno ako bi ih mogli motivirati da ostanu ovdje, kaže Ninković.
Dr. Ninković smatra da je velika nesreća što mladi ljudi odlaze u inozemstvo nakon što se u njihovu edukaciju ovdje ulože ogromna sredstva. A danas je vrlo jednostavno otići vani. Ninković je u jednom svom televizijskom nastupu za bajernsku televiziju na temu integracije stranaca u Njemačkoj upravo skrenuo pažnju na činjenicu da, za raziliku od 1970 tih godina kada su u tu zemlju stizali manje obrazovani migranti, danas Njemačka dobiva vrhunski obrazovane ljude. ‘’ Niti Austrija u kojoj sam radio 12 godina, ni Njemačka u kojoj sam sada, nisu uložile ni jedan jedini euro u moju edukaciju, nego smo mi došli kao vrhunski specijalisti, donijeli smo novo znanje, unaprijedili znanje u njihovim institucijama, razvijali se dalje i educirali nove kadrove’’, kaže Ninković, ‘’O tome treba govoriti. Oni stalno imaju osjećaj da oni nešto nama pomažu, ne uzimajući u obzir da smo mi njima jako puno pomogli i faktički jako puno uštedjeli. Najveća nesreća ovih balkanskih krajeva je da najobrazovaniji ljudi napuštaju zemlje. Najveća tragedija je gubitak educiranih ljudi jer to se ne može u kratkom roku nadoknaditi, već vam trebaju generacije i generacije, godine i godine.’’
O programu prenosa znanja iz dijaspore u BiH kaže da može pomoći stručnoj integraciji u smislu da se jedan student Medicinskog fakulteta u Sarajevu ne osjeća inferiorno u odnosu na studente medicinskih fakulteta u Beču, Minhenu, Berlinu ili bilo gdje drugo. Važno je osnažiti nivo samopouzdanja mladih ljudi koji dolaze iz ovih krajeva. ‘’I ja kad sam otišao mislio sam da smo mi inferiorniji, da nismo na toj razini, da je Zapad nešto iznad nas što je jedna velika neistina jer mi sami sebe nismo dovoljno cijenili i mislim da će ovaj program pomoći da i ovi mladi ljudi ovdje uvide da i mi isto radimo, nema tu neke velike razlike, samo im treba dati određeno samopouzdanje. A da li ćemo na taj način spriječiti odlazak mladih, da li će neko odlučiti da ostane ovdje ili ne, mislim da to nije problem edukacije već problem cijelog društvenog sistema.’’
Što se tiče učešća drugih stručnjaka iz dijaspore u prijenosu znanja, dr. Ninković kaže da su sve kolege koje poznaje voljni doći iz svih dijelova svijeta, jedini problem je u nedostatku slobodnog vremena jer vrijeme koje je potrebno za prijenos znanja u BiH je vrijeme koji oni izdvajaju od svojih godišnjih odmora. Smatra da jedan tjedan godišnje mogu izdvojiti, ali duži period je teško organizirati.
Kada su u pitanju drugi oblici suradnje i podrške, prof. Ninković pominje da jako puno ljudi iz BiH i bivše Jugoslavije operira kod njega u Minhenu te da pokušava pomoći našim ljudima da u financijskom smislu prođu što bolje. Financijska sredstva potrebna za medicinski tretman mladih pacjenata sa područja bivše Jugoslavije prikupljaju se kroz Udruženje za pomoć teško opečenim mladim pacjentima koje vodi dr. Ninković u Njemačkoj. Sredstva se prikupljaju od donatora, većinom njemačkih državljana, kao i iz honorara koje kroz svoja predavanja na različitim institucijama ostvaruje dr. Ninković. Navodi brojne primjere, čak i primjere novorođenčadi iz BiH i prostora bivše Jugoslavije koji su zahvaljujući operaciji na klinici koju vodi preživjeli i danas su zdravi mladi ljudi ili tinejdžeri.
