Kriza izazvana pandemijom COVID-19 će uzdramati neke od najrazvijenijih država na svijetu i iznjeti na vidjelo mnoge manjkavosti tih država. To znači da države kao Bosna i Hercegovina mogu očekivati vrlo težak period oporavka minimalno tri do pet godina. Svaka kriza je prilika da društvo izađe iz nje bolje i jače. Da društvo riješi probleme za koje prije nije postojala volja, politička saglasnost itd. Do sada, BiH je pokazala da je u stanju da i pored vrlo komplikovanog političkog uređenja, slabe ekonomije, neefikasnih institucija, odgovori prijetnji koja je došla u vidu pandemije. Iako kao i u svakoj državi postoje propusti i manjkavosti, BiH je pokazala da se može nositi sa ovim problemom. Međutim, ovo je tek početak.
BiH bi trebala preuzeti sljedeće korake:
1. Trenutno glavni zadatak institucija u BiH mora biti nabavka ventilatora, proširenje bolničkih kapaciteta te nabavka zaštitne opreme za medicinsko osoblje. BiH mora da ima na raspolaganju minimalno 500 ventilatora da bi mogla da odgvori broju zaraženih kada se društvo ponovo počne otvarati. Većina zemlja trenutno radi na masovnom proširenju bolničkih kapaciteta kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve kada restriktivne mjere počnu da se povlače. Takođe prema procjenama stručnjaka u SAD, drugi val se može očekivati na jesen.
2. Svijet je iz stanja kontrole virusa koja je bila moguća u novembru 2019 pa do februara 2020 prešao u mitigaciju stanja kada je pandemija proglašena. To znači da je virus nemoguće izolovati i da su samo dvije mogućnosti sada pred nama. Prva je sticanje grupnog imuniteta. Procjena svjetske zdravstvene organizacije je da je potrebno oko 50% stanovnistva da stekne imunitet na virus SARS CoV2. Naravno, ovakav scenario znači ogroman broj umrlih. Drugi scenariji je da se napravi vakcina, što znači minimalno 18 do 24 mjeseca. Međutim, već se pojavljuju upozorenja da čak i ako se ubrza izrada vakcine, proizvodnja vakcine u potrebnom broju bi mogla trajati do 2022 ili 2023 godine.Prema nekim procjenama, zdravstveni radnici bi mogli dobiti vakcinu sredinom 2021 godine. To znači da će države morati drastično da poboljšaju javno zdravstvo i pristup istom.
BiH da bi odgovorila ovakvom izazovu mora da pod hitno organizuje zdravstveni sistem koji će uz podršku sigurnosnih službi, vojske, i raznih nevladinih organizacija biti u stanju da organizuje praćenje i izolaciju onih koji testiraju pozitivno na COVID-19. Međutim, bez adekvatnog testiranja to neće biti moguće da se uradi. BiH mora da nabavi dovoljan broj testova da omogući masovno testiranje. Takođe, mogućnost testiranja se mora decentralizovati, tj. osposobiti sve kliničke centre i bolnice u većim gradovima da rade ova testiranja, a ne samo Sarajevo i Banja Luka. Vrlo brzo bi se trebao pojaviti praktičan i brz test za testiranje antitijela, tj. da se ustanovi ko je imao COVID-19 jer prema prvim procjenama u SAD, oko 25% zaraženih nema nikakvih simptoma. Oni su najveći prenosnici virusa, ali to bi takođe omogućilo tim ljudima slobodan povratak u ekonomiju kao i onima koji su imali simptome i izliječili se. Samo masovno testiranje tj. dostupnost tog testa bilo kojem građanu BiH je jedini način da se društvo u BiH ponovo vrati nekoj vrsti normalnog funkcionisanja dok vakcina ne postane dostupna.
3. BiH mora već sada da uspostavi ekonomski krizni štab koji treba da planira aktivnosti ka ublažavanju ekonomske krize. Moja oblast nije ekonomija, nego sigurnost, ali bez dobrog ekonomskog plana koji bi uključivao domaće stručnjake, naše stručnjake iz inostranstva i strane stručnjake, BiH bi mogla da još više ekonomski potone što bi moglo predstavljati i sigurnosni problem.
4. BiH treba da počne razmišljati dugoročno kada su ovakvi sigurnosni problemi u pitanju. I dok je ekonomija BiH mala, intergiranost BiH sa svijetom je velika zbog ogromne dijaspore. To znači da BiH mora početi razmišljati o sljedećoj pandemiji. Ovakvi virusi se većinom pojavljuju iz Azije, Afrike i Južne Amerike. SARS-CoV 2002 godine se pojavio u Kini, kao i H1N1 2009 godine. Kina je danas integrisana sa svijetom isto kao što su SAD, Njemačka itd. Najveći broj turista u svijetu danas čine kineski građani. Činjenica da je Kina jednopartijski sistem, i da se protok informacija kontroliše, što je bio slučaj i sa SARS-CoV2, znači da bi i u budućnosti mogli opet imati kasnu reakciju svjetske zdravstvene organizacije zbog činjenice da Kina ne razmjenjuje informacije u realnom vremenu. Naravno, ovakav scenario je moguć i u drugim zemljama što zbog kontrole informacija, slabih institucija (npr. epidemija Ebole 2014 godine) ili liderstva (npr. konfuzna reakcija u SAD na COVID-19), što znači da BiH mora razviti kapacitet da odgovori na ovakve prijetnje. BiH treba da uspostavi tijelo koje će pratiti razvoj epidemija koje bi mogle prerasti u pandemije. To ne mora biti uopšte odjel pri Ministrstvu Sigurnosti, nego radna grupa sastavljena od zdravstvenih stručnjaka (univerzitetskih profesora)-epidemiologa, sigurnosnih stručnjaka i predstavnika policije, vojske i civilne zaštite, kako u BiH tako i naših stručnjaka u inostranstvu. Ta radna grupa se ne mora fizički sastajati, nego redovno održavati sastanke interaktivno kao i razmjenjivati informacije. Međutim, zbog prirode posla tih osoba, ta grupa bi mogla da pravovremeno informiše Ministra Sigurnosti pri vijeću ministara te entitetske premijere o potencijalnoj prijetnji BiH.
Osim toga, BiH mora početi da u skladu sa ovim koracima, razmišlja i o strateškim rezervama ventilatora, zaštitnih maksi, rukavica, odjela itd. Takođe, moraju se identificirati kompanije koje bi mogle proizvoditi određene proizvode koje bi medicinki radnici mogli koristiti u slučaju krize.

Facebook

Twitter

Linkedin