Naša poznata pianistica Aleksandra Romanić, s mjestom boravka u Njemačkoj, održala je nastavnicima i učenicima Srednje glazbene škole u Sarajevu majstorski kurs interpretacije klavirske glazbe i predavanje na temu “Suvremene tendencije u glazbenoj pedagogiji”. Njen angažman organiziran je u okviru aktivnosti prijenosa znanja projekta „Dijaspora za razvoj“ (D4D) – što je projekt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Vlade Švicarske, u partnerstvu s Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP) i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM).
O aktivnostima na prijenosu znanja iz iseljeništva u BiH, Aleksandra kaže da su izvanredne jer daju mogućnosti mladim ljudima u BiH da steknu uvid u ono šta se dešava u svijetu u oblastima kojima se bave. Projekt je koristan obostrano: mladim ljudima donosi znanja i iskustva iz svijeta, a stručnjacima iz iseljeništva radost da mogu doprinijeti njihovom profesionalnom razvitku.
Sretna je što učestvuje u projektu i iz razloga što se i sama školovala na Nižoj i Srednjoj glazbenoj školi i radila na Glazbenoj akademiji u Sarajevu, pa je značajan dio mladosti provela upravo u tim prostorima. Poznaje i nastavnike i nastavnice i zajedno s njima čini jednu veliku pijanističku obitelj. Upravo zahvaljujući dobrom nastavničkom kadru, djeca su jako dobro pripremljena. Iako ima hvale za naše glazbeno obrazovanje, Aleksandra smatra da bi bilo dobro malo ga proširiti u smislu da muzičkim obrazovanjem bude obuhvaćeno više djece. Nama je sreća da se u klasičnoj glazbi nije puno promijenilo u smislu tehnološkog pristupa instrumentima, kaže Aleksandra, klavir je 300 godina star, violina još starija i što se tiče tog dijela mi nemamo veliki zaostatak za Zapadom. Priroda posla u klasičnoj glazbi je drugačija, ovdje se razvija fantazija, neki drugi pogled na svijet, ne tehnološki, već imaginarni svijet, što ne znači da neko od ovih mladih ljudi neće jednog dani biti veliki izumitelj nečega, neko ko je sposoban jednu klavirsku sonatu odsvirati od početka do kraja i znati te zakonitosti, tu konstrukciju, tu tonsku arkitekturu, on će možda biti uspješan u puno drugih oblasti. Zato je stava da svakom djetetu u BiH treba pružiti priliku da nauči svirati neki instrument kao što zna čitati, pisati i voziti bicikl.
Što se tiče interesa iseljeništva da doprinese razvitku BiH, Aleksandra kaže da svako voli ono mjesto gdje je odrastao, kao i one ljude s kojima je proveo neko vrijeme. Naša djeca koja su se našla u izbjeglištvu u uzrastu osnovne i srednje škole, postigli su fantastične rezultate u zemljama prijema, jako su se dobro pokazali u školi zahvaljujući našem obrazovanju a bili su i motivirani da rade. Završili su fakultete čime su stekli dobru odskočnu dasku da se profesionalno etabliraju u zemljama prijema. Ne vidi u iseljeništvu nikoga kome je svejedno u odnosu na BiH, na što ukazuju i njihovi redoviti dolasci u BiH, posjete roditeljima i rodbini i radosna praznična okupljanja.
Cilj predavanja pianistice Aleksandre Romanić u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu je bio doprinijeti razvitku i afirmaciji glazbene umjetnosti kroz prijenos njenog dugogodišnjeg iskustva na koncertnim podijima širom svijeta mladim pianistima iz BiH i uputiti nastavnike klavira i studente u suvremene tokove interpretativne umjetnosti, te dati kolegama iz BiH impulse kako koristiti informacije i nove trendove u glazbenom odgoju i izvođačkoj umjetnosti.
