Naša poznata pianistica Aleksandra Romanić, sa mjestom boravka u Njemačkoj, održala je nastavnicima i učenicima Srednje muzičke škole u Sarajevu  majstorski kurs interpretacije klavirske muzike i predavanje na temu “Savremene tendencije u muzičkoj pedagogiji”. Njen angažman organizovan je u okviru aktivnosti prenosa znanja projekta „Dijaspora za razvoj“ (D4D) – što je projekat Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Vlade Švicarske, u partnerstvu sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP) i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM).

O aktivnostima na prenosu znanja iz iseljeništva u BiH, Aleksandra kaže da su izvanredne jer  daju mogućnosti mladim ljudima u BiH da steknu uvid u ono šta se dešava u svijetu u oblastima kojima se bave. Projekat je koristan obostrano: mladim ljudima donosi znanja i iskustva iz svijeta, a stručnjacima iz iseljeništva radost da mogu doprinijeti njihovom profesionalnom razvoju.

Sretna je što učestvuje u projektu i iz razloga što se i sama školovala na Nižoj i Srednjoj muzičkoj školi i radila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, pa je značajan dio mladosti provela upravo u tim prostorima. Poznaje i nastavnike i nastavnice i zajedno s njima čini jednu veliku pijanističku familiju. Upravo zahvaljujući dobrom nastavničkom kadru, djeca su jako dobro pripremljena. Iako ima hvale za naše muzičko obrazovanje, Aleksandra smatra da bi bilo dobro malo ga proširiti u smislu da muzičkim obrazovanjem bude obuhvaćeno više djece. Nama je sreća da se u klasičnoj muzici nije puno promijenilo u smislu tehnološkog pristupa instrumentima, kaže Aleksandra, klavir je 300 godina star, violina još starija i što se tiče tog dijela mi nemamo veliki zaostatak za Zapadom. Priroda posla u klasičnoj muzicije je drugačija, ovdje se razvija fantazija,  neki drugi pogled na svijet, ne tehnološki, već imaginarni svijet, što ne znači da neko od ovih mladih ljudi neće jednog dani biti veliki izumitelj nečega, neko ko je sposoban jednu klavirsku sonatu odsvirati od početka do kraja i znati te zakonitosti, tu konstrukciju, tu tonsku arhitekturu, on će možda biti uspješan u puno drugih oblasti. Zato je stava da  svakom djetetu u BiH treba pružiti priliku da nauči svirati neki instrument kao što zna čitati, pisati i voziti bicikl.

Što se tiče interesa iseljeništva da doprinese razvoju BiH, Aleksandra kaže da svako voli ono mjesto gdje je odrastao, kao i one ljude s kojima je proveo neko vrijeme. Naša djeca koja su se našla u izbjeglištvu u uzrastu osnovne i srednje škole, postigli su fantastične rezultate u zemljama prijema, jako su se dobro pokazali u školi zahvaljujući našem obrazovanju a bili su i motivirani da rade. Završili su fakultete čime su stekli dobru odskočnu dasku da se profesionalno etabliraju u zemljama prijema.  Ne vidi u iseljeništvu nikoga kome je svejedno u odnosu na BiH, na što ukazuju i njihovi redovni dolasci u BiH, posjete roditeljima i rodbini i radosna praznična okupljanja.

Cilj predavanja pianistice Aleksandre Romanić u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu je bio doprinijeti razvoju i afirmaciji muzičke umjetnosti kroz prenos njenog dugogodišnjeg iskustva na koncertnim podijima širom svijeta mladim pianistima iz BiH i  uputiti nastavnike klavira i studente u savremene tokove interpretativne umjetnosti, te dati kolegama iz BiH impulse kako koristiti informacije i nove trendove u muzičkom odgoju i izvođačkoj umjetnosti.