O radu Bh. omladinskog saveza u Švedskoj za Moja BiH – Oslobođenje govori njegova predsjednica Ilma Caprnja.

Ti si Šveđanka?, ljudi obično provokativno pitaju. Jesam. Kad sam u Bosni, ja sam Šveđanka, ali čim se ponovo vratim u Švedsku, postajem Bosanka. Čudno, zar ne”, kaže na početku razgovora za Moja BiH dvadesetdvogodišnja Ilma Caprnja, studentica četvrte godine Medicinskog fakulteta u Lundu i predsjednica Bh. omladinskog saveza u Švedskoj (BHUF).

Nakon što je Ilmina mama Amela izbjegla iz Rogatice, a babo Amir iz Prijedora, sudbina ih je spojila u školi švedskog jezika u gradu Växjö. Brat Berin i Ilma su ovdje i rođeni.

Danas Ilma živi u Lundu, malom gradu na jugu Švedske, gdje pored obaveza na fakultetu radi i kao projekt-menadžer u Mathivationu, projektu čiji je cilj razvoj školstva u ovoj skandinavskoj zemlji. Međutim, svojom najdražom obavezom smatra aktivnost u BHUF-u, krovnoj organizaciji za sva bh. omladinska udruženja u ovoj državi. Organizacija ove godine slavi 25 godina postojanja. U organizaciju se mogu učlaniti svi, ali rad u glavnom odboru podrazumijeva poštivanje sljedećih pravila: članovi se demokratski izglasavaju i mandati su vremenski ograničeni. Mijenjanje odgovornih osoba osigurava rađanje novih ideja, ističe Ilma.

– Kad je BHUF tek osnovan, glavni cilj je bio druženje i integracija u švedsko društvo. Danas više nema potrebe da se borimo za integraciju, po tom pitanju smo među najboljima na svijetu. Mi se borimo da ne zaboravimo našu lijepu BiH iz koje su naši roditelji protjerani ili su je napustili iz drugih razloga. Većina naših članova rođena je u Švedskoj, pa je to razlog više da razvijamo i održavamo vezu sa Bosnom i Hercegovinom. Naši članovi žele da se osjećaju dijelom bh. društva jednako kao i švedskog, pa su aktivnosti u udruženju kombinacija najboljeg od obje kulture, ističe Ilma, dodavši kako u domovini blisko sarađuju sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Ovogodišnje aktivnosti obuhvataju kampovanje za omladince, gala večer, fudbalski turnir, skijanje i humanitarno putovanje u BiH. Osim toga, za članove u Švedskoj postoji projekat “Zajedno smo jači”, u sklopu kojeg se prikupljaju sredstva za djecu i omladinu u BiH. Tokom putovanja u domovinu zajedno sa članovima dijele potrepštine djeci i omladini koja nemaju roditelje ili koja su ugrožena.

– Projekat “Zajedno smo jači” je, kao sasvim mala ali značajna inicijativa, pokrenut prije nekoliko godina. Dosad smo ukupno donirali 50.000 eura. U planu imamo ostvarenje još bolje saradnje sa domovinom, ali i da učestvujemo u jačanju mreže mladih iz BiH u cijelom svijetu. Mi volimo našu Bosnu i Hercegovinu i mislimo da su naši mladi sposobni da doprinesu razvoju BiH. Većina našeg dosadašnjeg doprinosa je finansijskog i humanitarnog karaktera, ali mislim da možemo mnogo doprinijeti i znanjem koje smo u inostranstvu stekli, smatra Ilma.

Bosnu posjećuje najmanje dva puta godišnje, mada smatra da nikad nije dovoljno. Osim što se raduje posjeti rodbini i petici sa kajmakom u ćevabdžinici Željo 2, otkrila je šta joj je ipak najdraže.
– Znate kad negdje otputujete i nakon određenog vremena se vratite kući, otvorite vrata i zapahne vas miris doma? E to je taj posebni miris Bosne, kojem se najviše obradujem, ističe Ilma Caprnja.

Sa nama je, za kraj razgovora za Moja BiH, podijelila i jednu simpatičnu anegdotu iz svog djetinjstva.

– Kad sam bila mala sa sobom sam uvijek nosila igračku- plišanog majmuna. Jednog dana sjedila sam sa majkom Hadžirom, nakon što sam u vrtiću naučila prve švedske riječi. Odjednom sam počela pričati samo švedski. Majka će meni: “Ilma draga, nemoj na švedskom pričati, znaš da ja ništa ne razumijem”, a ja ću na to: “Majka, ne pričam ja sa tobom nego sa majmunom”.

Piše: Ema Džananović

Preuzeto: Moja BiH