Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji i to po više osnova. Bilo da govorimo o politici, gospodarstvu, zdravstvu ili društvu, prijelaz sa zastarjelih i neefikasnih sustava na moderne i svjetski provjerene je praktično nemoguć bez svježeg i stabilnog kapitala. Jedan dio ovog kapitala BiH sigurno može pronaći među mladim ekspertima izniklim u BiH, kao i onima koji su svoje karijere i živote izgradili pod okriljem onoga što mi zovemo dijaspora. Mnogi od njih se ne vole nazivati pripadnicima dijaspore, već Bosancima i Hercegovcima koji ne žive u domovini. Ovakav stav ima i naša sugovornica, Vernisa Rejhan, koja je svoju švedsku adresu zamijenila sa bosanskom.

Vernisa spada u skupinu mladih stručnjaka koji svoju ispunjenost vide u prilici da naprave razliku u bh. društvu, te je dokaz da su trud i angažiranost jedini put uspjeha, bez obzira na to gdje se nalazili. U Bosni i Hercegovini Vernisa je angažirana profesionalno i volonterski na, za nju više gorućih pitanja. Operativna je direktorica IT kompanije Softhouse Balkans, predsjednica Udruge švedskih poduzetnika u BiH, članica upravnog odbora Bosnia and Herzegovina Futures Foundation, inicijatorica Leaders Tribe foruma i suvlasnica obiteljske tvrtke Freya doo. Zajednička nit pomenutih angažmana je blizina i ljubav prema dvije zemlje i kulture – bosansko-hercegovačkoj i švedskoj, kao i rad s mladima.

Vernisa kroz rad kompanije Softhouse Balkans, koja okuplja mlade IT stručnjake, s kolegicama i kolegama radi na stvaranju dobre radne atmosfere i što boljih uvjeta, te se na taj način pozicioniraju kao jedan od atraktivnih poslodavaca na domaćem tržištu za mlade ljude koji cijene afirmativno radno okruženje.

„Konstantno nas mediji zasipaju temom kako mladi ljudi i kvalitetan radni kadar napuštaju ne samo BiH već i čitavu regiju. Ovaj problem se tiče naše svakidašnjice i ne možemo samo čekati velika sustavska rješenja. Zadovoljstvo mi je da u svojoj profesiji i na licu mjesta u BiH mogu doprinijeti izgradnji dobrih radnih mjesta koja su svakako jedan od čimbenika kvalitetnog življenja. U svom svakodnevnom radu, kako u Softhouse, tako i u Bosnia and Hercegovina Futures Foundation, radim s mladim inženjerima koji su itekako atraktivni na svjetskom tržištu. Neki odlaze, a neki odluče da žive i rade u BiH, gdje pomno biraju svoje poslodavce. Mladi ljudi koji grade ovu zemlju vrijedni su svake pažnje, medijske i institucionalne, a koja nažalost izostaje. To su svijetli primjeri kojima se trebamo okrenuti.“

Svjedok je i čestih upita o poslovnim i investicionim prilikama u BiH upravo od strane mladih ljudi bh. porijekla, rođenih i odraslih u Švedskoj ili nekoj drugoj zemlji. I ovi mladi su na pragu karijernih ostvarenja, te se smatraju tzv. gotovim proizvodima za kojim vapi svako uređeno društvo.

„Često komuniciram sa našim mladim ljudima koji žive izvan BiH. Ponukani mojim primjerom, oni traže savjet kako naći posao ovdje. Ovi razgovori se najčešće svode na to da ih uputim na adrese mojih poslovnih poznanika gdje eventualno ima neka otvorena pozicija, što je jedan vrlo ograničen pristup. Dakle, danas ne postoji sustav usmjeravanja želja ovih mladih ljudi da profesionalno doprinesu BiH. To je jedna velika propuštena prilika za našu zemlju, gdje institucionalna podrška sigurno treba da se poboljša, za dobrobit i mladih i države. Nije dovoljno raširiti ruke i čekati da neko odluči doći i graditi, potrebno je raditi na osiguranju uvjeta tog dolaska.”

Uloga državnih institucija koje se bave pitanjima bh. dijaspore može biti ključna. Ono što država može i treba uraditi jeste da na efikasan način što prije uveže ove mlade ljude izvan BiH s domovinom i omogući nesmetani priliv i ovog vrijednog kapitala s početka naše priče.

Za kraj, Vernisa je istakla da se premalo radi na uvezivanju bh. mladih u državi i izvan nje. Mladi trebaju dobiti mogućnost da zajedno rade na osnaživanju bh. društva, te podizanju životnih standarda, po uzoru na one ekonomije u koje danas mnogi iz BiH razmišljaju da odu.