IZVOR: Oslobođenje 02.07.2018. godine, piše: Adem Dzaferović
Direktori GAT-a i “Sućo” Almir Gvoždar i Suad Bešlić, kao bivši iseljenici, kažu da zadovoljni radnik nikada neće napustiti Bosnu i Hercegovinu.
Almir Gvožđar, direktor GAT-a iz Sanskog Mosta, te Suad Bešlić, direktor „Sućo” iz Živinica za Oslobođenje su rekli da je za poboljšanje ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini ključna promocija. Promocija kojom bi, kažu, političari informirali strane ulagače o prednostima koje ih očekuju u našoj zemlji.
Plaća od 2.000 KM
Gvožđar je tijekom rata bio izvan BiH, a 1996. započeo je poslovanje. Tvrtka GAT bavi se preradom metala, CNC tehnologijom, tokarenjem s višeosnim strojevima i zapošljava 82 radnika. Prema riječima direktora, 80 posto prometa ide izvan granica BiH.
– Jedan od mojih motiva za povratak u BiH bio je slogan “Hoću kući”. Kad sam se vratio 1996. godine, više nisam ni razmišljao o odlasku u Njemačku, a svi znamo kako je stanje bilo u državi – mnogo gore nego sada. A bilo je teže voditi bilo kakvo poslovanje nego danas. Od toga da ste ostali bez struje u bilo koje vrijeme tijekom dana, do toga da niste imali gdje kupiti bilo koji alat ili opremu. Danas nam dolaze razni trgovački putnici i nude sve živo, govori nam prvi čovjek GAT-a.
Bešlić, inače vojni veteran s invaliditetom, branio je BiH u dobi od 17 godina. Ranjavanje ga je i odvelo u Münchenu, gdje nakon liječenja ostaje raditi. Istaknuo je da je mogao uzeti njemačku putovnicu jer je bio u toj zemlji dugo vremena, ali mu to nije bio prioritet, već kako započeti nešto u mjestu gdje se rodio. Nije se pokajao.
– Nostalgija i patriotski duh su me natjerali da se vratim. Htio sam se vratiti i započeti neki projekt. Donio sam to vatrogasno vozio, predstavio ga BiH i rekao “to ćemo praviti u mojoj domovini”. Mi smo tvrtka koja je osnovana u Njemačkoj i bavimo se proizvodnjom vatrogasnih vozila. Mi smo jedina tvrtka u Bavarskoj. Radimo na europskom tržištu, kao i za Kinu i Tajvan. U BiH radimo kompletan aluminijski program, izrađujemo konstrukciju vozila, a onda ga podižemo na kamion i odvozimo na lakiranje, kaže direktor tvrtke „Sućo”, koja trenutno zapošljava 32 radnika.
SUAD BEŠLIĆ: NEMA PROSTORA ZA NOVE OBJEKTE / SENAD GUBELIĆ
Najveći plan koji je prvi čovjek GAT-a stavio pred sebe jest da prosječna plaća radnika u 2020. godini iznosi 2.000 KM. Trenutno je, kaže, 1.600 KM.
– Da bi se to postiglo, potrebno je raditi na unutarnjim procesima, na podizanju produktivnosti, kaže Gvožđar, a osvrće se na procedure prilikom otvaranja tvrtke u Bosni i Hercegovini.
– Kad sam 1996. prijavio tvrtku, trebalo mi je samo sedam dana da to učinim. Danas je to malo složenije, imamo PDV broj, imamo porezni sustav koji je malo drugačiji i nešto dulje traje. Međutim, to nisu prepreke i nešto što se ne može riješiti, kaže on.
Dodaje da je potrebno ostvariti suradnja s nekim ministarstvom, a najmanje je važno s kojim.
– Važno je da država prizna da je dijaspora ona koja može donijeti razvoj u BiH. Bilo koja tvrtka u BiH, da bi plasirala robu u zapadnu Europu ili bilo koje drugo tržište, treba uložiti mnogo novca. Mi imamo ljude u dijaspori koji su prisutni u svim sferama gospodarstva, koji su izvrsni veleposlanici i to rade isključivo iz ljubavi. I upravo je to najbolja propaganda “od usta do usta”, bez nekih medijskih kampanja, riječi su direktora GAT-a.
I Bešlić vjeruje da nismo svjesni “težine svoje dijaspore”.
– Bilo bi dobro kada bi se stvorili neki timovi na državnoj razini. Doveo sam dvije gigantske tvrtke u Živinice i 500 radnika bit će zaposleno za godinu. Odavde ne treba otići, samo treba donijeti posao. Velike tvrtke u Njemačkoj imaju problema s random snagom. Moramo kucati na vrata i reći: “Što mi možemo učiniti za vas?” Neka općine u BiH pokrenu projekt u kojem će reći što nude. Na primjer, neka općina Sanski Most kaže: “Nudimo vam te i te lokacije za otvaranje tvrtke”. Kad to ljudi iz inozemstva pogledaju, reći će: “Radimo tamo”. Ja nisam išao načelniku, on me je sam pronašao. Kad je vidio što radimo, nije mogao vjerovati da to samo četiri tvrtke u svijetu rade, odnosno da je svjetski proizvod stigao u Živinice, te da da sada rade naše djece, kaže Bešlić, a osvrće se i na carinske usluge.
– Makedonija čeka šest dana da bi njihov kamion napustio granicu, Srbija čini mi se tri dana. Mi iz BiH čekamo sat vremena. Šaljem u 12 sati upakiranu robu iz Živinica na carinu, mene u 15 sati izviještavaju da je roba prošla Orašje. Šteta što ljudi to ne znaju, jer to je mjesto gdje smo ispoštovani, dodaje on.
ALMIR GVOŽĐAR: INVESTITORI NEĆE DOĆI SAMI / SENAD GUBELIĆ
Na pitanje zašto bi tek tako investitori došli u BiH, Gvožđar kaže da je razlog povoljan porezni sustav, i kaže da vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju raditi na promicanju zemlje kao pouzdanog okruženja za investicije.
– Stvarno je pouzdano. Uvjeren sam da je naš porezni sustav bolji nego u bilo kojoj zemlji u regiji ili u zapadnoj Europi. To je taj segment kojim trebamo privući strane investitore, ali, nažalost, naše institucije ne rade na tome. Povoljan porezni sustav se mora promicati na sav glas. Malo ljudi u Njemačkoj zna za njega. Do nedavno smo imali poreznu stopu od nula posto, a nitko to nije znao. Na primjer, ljudi iz Njemačke kojima sam reako su to znali, ali nisam ja zadužen za to. Mnogi su ulagali u mom okruženju na temelju tog saznanja, jer su rekli “nula posto, pa odmah ću otvoriti tvrtku”. Rekao sa to načelniku, trebaš otići na inozemni sajam gospodarstva, staviti plakat „Bosna i Hercegovina – Sanski Most – porez na dohodak od 10 posto – 17 posto PDV-a”. Budi siguran da ćeš za mjesec dana imati investitora, kaže direktor GAT-a.
Stvaranje radnika
Obojici je teško pronaći odgovarajuću radnu snagu i uzrok vide u lošem sustavu obrazovanja.
– Kada se radi o nezaposlenima, uvijek se vraćam na obrazovni sustav u BiH, koji je prilično loš. Mi svi te nezaposlene moramo dodatno obrazovati, jer ljudi žele raditi, ali ne znaju raditi. S našim ljudima se zaista može raditi ako su adekvatno obučeni, kaže Gvožđar, a Bešlić kaže kako je teško pronaći radnike za aluminijski program kojim se bavi tvrtka „Sućo”, navodeći da i oni „ radnika sebi moraju napraviti.”
Da ima više sluha u Općini Kalesija, Bešlić kaže da bi zaposlio puno više ljudi.
– Da mogu dobiti prostor, zaposlio bih još 100 radnika. Na pitanje kako zaustaviti naš narod da ne napušta zemlju, zaustavit ćete ih upravo ovim, dajte mu dobru plaću, minimalno 1.000 KM i čovjek će se oženiti, zasnovati obitelj i nikada neće otići. Mladi iz naše tvrtke otišli su na obuku u Njemačkoj i nakon obuke ponuđeno ih je da ostanu raditi tamo. Što mislite zašto se nisu složili i zašto su se vratili u BiH. Trebaju samo dobre uvjete i svi će ostati, zaključuje direktor.
