Sestre Naida i Neira Čaušević rođene su devedesetih godina u blizini Štokholma, na švedskim fakultetima završile su marketing, odnosno informatiku. Prije pola godine ostavile su svoj dom, porodicu i društvo u Švedskoj kako bi se preselile u Sarajevo.
Sa sestrama Čaušević, o njihovoj odluci da se presele u Sarajevo i mladoj bosanskohercegovačkoj dijaspori razgovarali smo u Sektoru za iseljeništvo.
„Prošle godine sam završila fakultet i odmah počela tražiti posao u Švedskoj. Vrlo brzo sam shvatila da je teško ući na to tržište rada. Kada sam pronašla oglas za posao u švedskoj konsultantskoj firmi SEEBA koja ima ured u Sarajevu, zainteresirala sam se i aplicirala. Smatram da je selidba u Sarajevu najbolja odluka koju sam donijela do sada, učim dosta i zaista sam sretna zbog toga.“, kazala nam je Naida.
Slična je i Neirina odluka da sa sestrom švedski dom zamijeni sarajevskim.
„U junu ove godine završila sam informatiku na KTH Royal Institute of Technology. Kako sam prošlog ljeta radila u švedskoj IT kompaniji Softhouse u Sarajevu, gdje mi se mnogo svidio način rada i kolege, lako sam odlučila opet uspostaviti kontakt s njima. Mnogo mi je drago da sam donijela odluku da dođem raditi i živjeti u Sarajevu“, kazala je Neira.
Ove dvije djevojke svojim primjerom negiraju sve češće plasirane priče da se u Bosni i Hercegovini malo toga može naučiti. Obje su saglasne da je njihova odluka da se presele u Sarajevo korak naprijed.
„Kada smo se preselile u Sarajevo, ljudi su bili iznenađeni kako je neko iz Švedske odlučio doći raditi i živjeti ovdje. Ljudi su smatrali da je korak nazad što smo se preselile, ali je nama korak naprijed iz više razloga. Prvi put u životu nismo daleko od naše kulture, našeg jezika i topline našeg naroda, što nam mnogo nedostaje u Švedskoj. Sretne smo što to možemo kombinirati sa razvojem naših profesija i trudimo se da iskoristimo znanje koje smo stekle u Švedskoj kako bi bile dio razvoja Bosne i Herceovine”, kazale su nam Naida i Neira Čaušević.
Članice su APU Youth mreže u Švedskoj, koja je, kako kažu, most između Švedske i Bosne i Hercegovine, te u kojoj ima puno snage i volje za uraditi nešto korisno za Bosnu i Hercegovinu.
Žao im je što iz Bosne i Hercegovine „ne izlaze“ pozitivne priče jer ih ima. Nadaju se da će u budućnosti dijaspora prepoznati znanje mladih i mogućnosti u Bosni i Hercegovini kako bi se ohrabrili da iskoriste prilike na tržištu rada, kao što su to i njihovi poslodavci uradili. Želja im je da mladi iz dijaspore na bilo koji način nastave graditi mostove prema Bosni i Hercegovini.
„Jedna poznata izreka govori da trebamo biti promjena koju želimo vidjeti, znači da svi možemo biti dio pozitivne priče, samo je do nas da učinimo taj korak naprijed“, poruka je sestara Čaušević.
