IZVOR: Urban Magazine, srpanj 2018

Govorila je: Leila Kurbegović

Fotografija: Alen Ćorović

Profesor dr. Srkalović je od 2003. godine direktor kliničkog istraživanja u Centru za rak bolničkog sustava Sparrow, te je klinički profesor interne medicine na Sveučilištu Michigan State. Vrlo je aktivan na BH-US Akademiji znanosti i umjetnosti (BHAAAS), gdje je bio član Upravnog odbora i predsjednik u jednom mandatu. Objavio je preko 80 publikacija u uglednim svjetskim časopisima i snimio više od 80 prezentacija na svjetskim kongresima. Osim Sarajeva, vezan je, kaže, više od 40 godina sa svojom ljubavi Vesnom, s kojom ima tri kćeri i četiri unuke, koje donose svjetlost i radost u svaki dan njegovog  života.  Susretljiv, srdačan i strpljiv, što bi trebali biti svi liječnici i znanstvenici, složio se da je dan nakon predavanja došao u prostor Kamernog teatra 55, gdje su održali konferenciju za novinare u povodu desete obljetnice BHAAAS-a, koji je član.

Već na početku ga podsjećam na sjajno predavanje, koje je izazvalo niz rasprava u amfiteatru ANUBiH-a, koje su donijele niz konkretnih prijedloga o budućoj suradnji, s ciljem unapređivanja znanja i struke.

Cilj naših predavanja i cilj naših posjeta je otvoriti raspravu. Nitko od nas nije u stanju nametnuti neko rješenje nekome, jer sve to mora biti učinjeno kroz razgovor, zajedničko stajalište, neke kompromise. Ne kažem da to moram apsolutno učiniti, ali mislim da moramo početi s malim koracima i vidjeti da se ti koraci množe i postaju sve veći i veći. Na kraju, cilj nam je poboljšati cjelokupno zdravlje društva. Ja kao onkolog liječim individualno pacijente, ponekad sam uspješan, ponekad ne, ali cilj cijelog sustava je poboljšati zdravlje društva, jer je, na kraju, ako izgubimo ljudi u produktivnoj dobi, a posebno Bosna i Hercegovina koja je izgubila toliko mladih ljudi za vrijeme rata, a onda vi gubite taj biološki potencijal koji će tijekom nekoliko godina iscrpiti potencijal zemlje.

U svom predavanju, rekli ste da je u Sjedinjenim Državama postao samo jedan oblik  raka pluća, a danas imamo desetake tisuća bolesnih ljudi, što nam to pokazuje?

Ovo nam pokazuje koliko je ova jeftina proizvodnja cigareta i dostupnost cigareta kod ljudi zapravo izazvala eksploziju raka pluća. Taj jedan slučaj raka pluća, koji spominjete, tada je pronađen nakon što je izvedena obdukcija na više od 1600 pacijenata! A onda, putem oglasa pozvani su liječnici iz New Yorka da dođi i vide autopsiju raka pluća, jer su mislili da nikada u životu to neće vidjeti, ali sada vidimo da je to bila potpuno pogrešna prognoza. Jeftinom proizvodnjom cigareta i ovom kampanjom duhanske industrije sve se to pretvorilo u epidemiju raka pluća. Koristili su razne trikove kako uvjeriti ljude da puše, a onda su uveli filtre, koji ništa nisu pomogli,  nego su napravili još goru stvar, jer su filteri imali sintetička vlakana koja su udisana s dimom, a to može povećati rizik od raka. Stoga se suočavamo s pravom epidemijom pušenja duhana i epidemijom raka pluća.

Danas imamo i neke druge trendove, rekli bismo. Postoje električne cigarete i nargile, u kojima sve više mladih uživa. Kakvo je vaše mišljenje o ovome?

Što se tiče nargila, stvarno ne znam o njima ništa. Ne znam kakav je učinak na oboljenje. Moje mišljenje je da vjerojatno proizvodi više bolesti pluća, nego rak, kao kronična opstruktivna bolest. Što se tiče električnih cigareta, one su bile vrlo obećavajuće, ali pokazalo se da uporaba tih cigareta ne smanjuje upotrebu cigareta. Drugu stvar mi sada vidimo, jer to je bio dovoljno vremena od početka uporabe električnih cigareta, pojavile su se neke čudne bolesti pluća i postoji nekoliko slučajeva pojave nekih kvržica u plućima koje su izazvane vjerojatno dimom koji se inhalira s električnim cigaretama. Tako je preporuka Američkog društva pulmologije da se električne cigarete ne mogu smatrati liječenjem ili kao pomoć pušačima. Pomoć pušačima zaista može biti učinjena na nekoliko razina. Prva razina je da pušači informiraju o štetnosti pušenja, a druga je da postoje sustavi koji će vam pomoći prestati pušiti i postoje zakonska rješenja koja će smanjiti mogućnosti za pristup cigaretama. Jer je poznato da povećanje cijena cigareta definitivno smanjuje korištenje istih, pogotovo u donjim sociokonomskim slojevima društva, koji su zapravo najveći potrošači cigareta i smanjuje se  korištenje među djecom. Međutim, vrlo je važno nastaviti kampanje i obavijesti o štetnim učincima pušenja, a mislim da tu mediji mogu dati značajan doprinos. No, još uvijek to mora biti sveobuhvatno djelovanje i ne smiju se pojaviti „rupe” ili oklijevanja o porezima na cigarete zbog nekog interesa, jer je BiH dostigla europsku razinu preporučenu od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o visini poreza na cigarete i to se ne smije smanjiti.

Postoji još jedan problem kod nas, a vi ste upoznati s njim. Naime, znate da se zabrana pušenja na javnom mjestu poštuje diljem Europe i Amerike. Ovdje svjedočimo da je pušenje još uvijek dopušteno u javnom prostoru.

To je mjera koja mora biti provedena i mora biti kontrolirana. Tragedija je pušenje u školama. Tragedija je pušenje u zdravstvenim ustanovama. Vrlo je loše pušiti i u restoranima. I krajnje je pogrešno viđenje  vlasnika ovih restorana koji dozvoljavaju pušenje, jer misle da će zabrana pušenja u njihovom prostoru utjecati na njihov gospodarski status. Poznato je, a mi smo u Michiganu vidjeli,  da je rad u restoranima i kafićima porastao nakon zabrane pušenja na javnim mjestima, jer napokon grupe ljudi koji nikada nisu ušli u te prostore upravo zbog pušenja sada su počeli dolaziti. Jer kad objektivno gledate, ako ste kao nepušač ušli u područje pušenja, vaš je život izravno ugrožen.

Kako promijeniti ljudsku svijest o opasnostima pušenja? Spomenuli ste medije, no praksa je pokazala da kada se ide u priču o štetnosti i smrtnosti uzrokovane pušenjem ljudi okrenu kanal ili uopće ne čitaju o tome.

To je istina i to je nešto što susrećemo i u drugim sferama. Međutim, to se mora ponavljati tako da ljudi s vremenom razumiju. Ljudi moraju razumjeti, posebno u Bosni, koja je mala zemlja i koja je tijekom rata toliko uništena, da daljnji gubitak života zaista ugrožava cijelu zemlju. Bio sam najuspješniji bio u uvjeravanju ljudi da prestanu pušiti kad sam razgovarao sa njihovom djecom. Nekoliko mojih pacijenata koji su došli s djecom, koji pate od raznih bolesti i puše, s vremenom su prestali pušiti, jer sam razgovarao sa njihovom djecom i zamolio ih da utječu na svoje roditelje stalno im govoreći koliko je to štetno. Mislim da bi mladi ljudi i djeca trebaju biti glavni pokretači toga. Vidim u nevladinim organizacijama da su uglavnom pokretači mladi  ljudi i treba ih podržati i pomoći financijski i dati im prostor u medijima da izraze svoje mišljenje, i na kraju, treba vidjeti šta djeca govore o tome, posebno djeca koja su izgubila svoje roditelje zbog pušenje. Treba se vidjeti i čuti što oni misle o tome i kako se osjećaju.

Poznato vam je stanje ove bolesti u BiH. Čini nam se da su onkološke čekaonice pune, a onkolozi prebukirani.  Govorim da je sve više raka u našem okruženju.

Rak je bolest starijih osoba. Populacije postaju starije, posebno u Bosni, gdje je smanjen broj mladih zbog rata, smrti i trajnog odlaska naroda. Dakle, ponavljam da jeovo  bolest starije generacije. Što se tiče brojeva, imam neke podatke koji su iz inozemnih izvora, to je nešto o čemu s lokalnim onkolozima razgovaram već  deset godina, a to je da je potrebno na državnoj razini, ili barem na razini entiteta, organizirati informiranje o raku. Da se registriraju oboljeli od raka, kako bi se utjecalo na političare da donesu zakon kojim bise smanjio broj oboljelih. Vrlo je razočaravajuće što sam čuo od kolega onkologa da u BiH više ne postoji screening, tj. nema testiranja. Na primjer testiranjem na rak vrata maternice ili rak grlića maternice gotovo u potpunosti je eliminiran rak u razvijenim zemljama, a to je vrlo jeftin nalaz koji mogu čitati i medicinski tehničari s dobrom obukom i obrazovanjem.

Dakle, kada je u pitanju rak, očito je da ne postoji politička volja ili politički dogovor učiniti nešto u smanjenju raka, a kao što znamo to je bolest koja odnosi živote. Nedavno objavljena analiza Američkog društva za kliničku onkologiju državnih službi, koja je pokazala da u ovom trenutku najveća smrtnost u SAD-u od bolesti koje su izravno povezane s pušenjem. To su kardiovaskularne i kancerogene bolesti s najčešćim mortalitetom. Iako je smanjena upotreba cigareta, to je najčešći razlog smrtnosti. Što se tiče raka u BiH znam onkologe koji se bave time, oni su vrlo obrazovani, vrlo posvećeni svojim pacijentima, oni bi radili ako je potrebno 24 sata, ali ako ne postoje alate kojima se mogu koristiti, onda je to nemoguće za njih. Znam da su izuzetni profesionalci, dobro obrazovani i žele pomoći svojim pacijentima koliko god mogu.

U svojoj dugogodišnjoj praksi ste naišli na različite vrste bolesti, što danas susrećete?

Susreo sam bolesnike s malignim bolestima, karcinomima, ne samo rakom pluća, koji je uzrokovan pušenjem, već imam veliki broj pacijenata s rakom ždrijela, rakom glasnica, znači usta i grla, koja su izravno uzrokovani pušenjem. Ali sada vidimo promjene u tim bolestima. Sve se više susrećem s pacijentima s bolestima uzrokovanim virusom, a manje vidim pacijente s rakom koji je izazvalo pušenje. Međutim, razlika je velika. Bolesnici čiji je rak uzrokovan virusom može biti tretiran puno bolje, žive duže, a mi ih tretiramo s malim dozama i intenzitetom tretmana, dok se oni kod kojih je rak uzrokovan pušenjem teže liječe i, na žalost, prije  umru.

Postoji mnogo kontroverzi oko uporabe kemoterapije. Da li je uključiti u liječenje ili ne? Ili pristupiti nekoj alternativnoj medicini?

Razgovaram sa svojim pacijentima o svim tim mogućnostima. Međutim, ja sam znanstvenik i bavim se kliničkim ispitivanjima, i ne kažem da ako netko radi nešto što nije dobro, ali ono što ja radim se temelji na studijama. Dakle, na dokazima koji su provjereni, provjereni i ponovno provjereni dok nisu pokazali da su uspješni. I normalno je za ljude koji se susreću s tako očajnom i smrtonosnom bolesti posežu za raznim stvarima, ali mogu vam reći da to što oni govore o ozdravljenju da to nije istina. Za neke stvari alternativna medicina definitivno može pomoći, postoji kontrola raznih simptoma.

Na primjer, u Americi, puno mojih pacijenata koriste marihuanu kako bi poboljšali apetit, smanjili povraćanje, iako imamo odlične lijekove za to, tako da vjerujem da to nije potrebno, ali jeste za povećanje apetita i općenito da se bolje osjećaju. Nikada nije dokazano da ona utječe na rak. Sada imamo moderne terapije. Terapije koje se razlikuju od kemoterapije. Imamo tzv. ciljane lijekove. Ako pacijent ima rak s određenom molekularnim svojstima, tretira se ciljanim lijekovima koji nisu uobičajena kemoterapija, koji ne ubijaju stanice raka izravno, nego sprečavaju signale koji dovode so rasta stanica raka. Imamo i tzv. umunoterapiju, koja aktivira imunološki sustav da napadne rak i a ta imunoterapija se koristi kod raka pluća, a također se koristi za druge vrste zloćudnih bolesti, što je sada dovelo do eksplozije korištenja tih lijekova. Normalno je da ti lijekovi ne djeluju kod svakoga. Sve je individualno. Pokušavamo pristupiti tzv. individualnoj terapiji, ocijenimo točno koja terapija će funkcionirati, uz to koristimo i genomske analize, analiziramo mutacije gena u stanicama raka, a zatim tražiti lijekove koji bi mogli utjecati izravno na mutirane gene, a ne da se geni mijenjaju, već da se blokira put koji vodi do rasta raka.

Je li rak neizlječiva bolest?

Rak je bolest koja se može izliječiti kada se rano prepozna. To je tako obično u prvoj fazi kada se može kiruški ukloniti i to su obično izlječive bolesti. Ovisi o kojoj vrsti raka govorimo. U prvoj fazi raka pluća ozdravljenje je od oko 60-70%, u drugoj fazi se može operirati i izliječivost je nešto manja od oko 50%, ali još uvijek vrlo značajna. Kada počinje  treća faza, to je uglavnom faza u  kojoj se ponekad može operirati, a u većini slučajeva ne i tu se koristi kombinacija kemoterapije i radioterapije. Međutim, sada uvodimo i imunoterapiju u ove tretmane, tako da će vjerojatno broj onih koji će se izliječiti povećati za 15-20%. Bolest je neizlječiva kad postane metastatska, osim u slučajevima raka testisa, koji je vrlo osjetljiv na kemoterapiju, tako da kemoterapija liječi ljude sa rakom testisa čak i kada je metastatski i ako se rak proširio na druge organe, uključujući mozak. Dva poznata sportaša imala su metastatski rak testisa i sada su izliječeni, a to su Lewis Hamilton i Lance Armstrong. Na primjer, limfomi se mogu izliječiti u velikom postotku, tako da oko 30% bolesnika s limfomom umre i 70% se izliječi.

To su visoki i značajni postotci!?

To su vrlo visok postotak. Dakle, kada govorimo o malignim bolestima, počinju na isti način, svi imaju mehanizam porijekla, ali prognoza je drugačija. Dakle, postoje bolesti koje se mogu izliječiti čak i kada su vrlo napredovale. No, kao što sam ranije rekao,  genomska analiza, analiza genetskih mutacija, daje nam nove metode liječenja koje su mnogo manje toksičane od kemoterapije, tako da je moja procjena da možda ne za pet godina, ali u rasponu od pet do deset godina, vrlo mali broj bolesnika liječit će se klasičnom kemoterapijom.

Na kraju razgovora želim vas pitati nešto o vašem djetinjstvu. Vi ste odrasli na Mejtašu i još, kažete, osjećate se kao “mejtaška raja”?

Znate što, reći ćuvam jednu stvar koju je moj prijatelj Nadan Filipović najbolje definirao. On je Sarajlija koji je radio u Banja Luci, a ja sam iz Sarajlija koji je radii u Tuzli, a on mi kaže: Je li tako, Gordane, svaki put kad dođeš u Sarajevo, dobiješ treperenje srca? I kažem: Da! I svaki put kada dođem u Sarajevo, to je ista stvar. Rođen sam se u stanu, jer moja mama nije htjela ići u bolnicu, pa sam rođen na Mejtašu i tamo sam proveo svoje djetinjstvo. Išao sam u osnovnu školu “Silvije Strahimir Kranjčević”. Tamo sam proveo lijepe godine. Nakon toga preselili smo se u kuću na Bjelave i otišla sam u Drugu gimnaziju, a zatim na Medicinski fakultet. Kao što moja žena kaže, mi smo Sarajlije snobovi, jer je za nas čitava Bosna Sarajevo. Upoznao sam  u Tuzli i stekao prijatelje do groba. Tuzlame  me je primila otvorenih ruku i stoga se smatram dijelom i Tuzlakom, ali velikim dijelom sam Sarajlija, a najvećim s Mejtaša. Još se sjećam sve te raje s Mejtaša za koju kažu da je opasna, ali meni nitko nije ništa učinio, valjda što sam lokalni. Sarajevo je oduvijek bio grad s dušom, a ja  još uvijek ne mogu razumjeti i ne mogu prihvatiti da se to promijenilo, itd. Možda su došli neki novi ljudi, ali Sarajevo će ih promijeniti.

Napuštaju nas mladi ljudi. Hoće li se ikada vratiti?

Dosta moje raje je u drugim zemljama. Mi smo svi rasuti, ali svi dolazimo u Sarajevo. Kada si rođen ovdje, nikada ne možeš zaboraviti Sarajevo i Sarajevo nikada neće izaći iz tvog srca. Dakle, vjerujem da će oni dolaziti i doprinositi Sarajevu na ovaj ili onaj način. Hoće li se preseljavati? (Pauza) Ako si rođen u Sarajevu, Sarajevo je u tebi i nikada da te neće ostaviti, ništa se ne može dogoditi da se to promijeni.

Ni Amerika?

Ništa. Možda ja govorim zbog godina, ali nije samo to. Ja kad sam i kao mladić dolazio na ovaj način sam mislio. Kad sam svojevremeno dolazio iz Tuzle, svaki put kada dođem u Sarajevo, dobijem to  treperenje srca. E, to je Sarajevo.

U Americi ste sada profesor i radite na klinici „Herbert Herman Cancer Center” u Michiganu. Kako ste došli tamo?

Mogu samo reći da se e poredim ni s kim. Ne kažem da mi je bilo gore nego drugima. Ali, nije bilo lako. Ja sam imao obrazovanje koje mi je otvorio vrata, ali to nema nikakve veze s čim dolazite, jer se  morate dokazati. Dok ne dokažete nitko vas ne prihvaća. Imao sam prijatelje koji su bili tamo i koji su me prihvatili i otvorili mi neka vrata, ali ako ih ne držite otvorenim zalupiti će vrlo brzo. Izgubi se ogromno vrijeme. Vjerujem da smo moja supruga i ja izgubila oko deset godina vraćajući se kroz obrazovanje i obuku, ali kada se uspjete dokazati i pokazati američkom narodu da ste dostojni onoga što oni nude i da ste na njihoj razini, a možda i više od toga, onda ste prihvaćeni, jer Amerika je zemlja u kojoj se najviše cijeni uspjeh. Ako ste uspješni, onda vas i cijene, ako ne, onda svi oni pričaju o stvarima, a to ne funkcionira. Reći ću vam jednu anegdotu kao je to otići u druge zemlje i pokušati ostvariti karijeru. Ja sam bio izbjeglica i s Židovskom općinom sam bio u Španjolskoj, u blizini Barcelone. Uspio sam uspostaviti kontakt s šefom fiziologije, jer sam u Tuzli predavao fiziologiju, i razgovarali smo prijateljski, a on je pogledao moj životopis i rekao je da je vrlo zadovoljan. Ali moram vam reći jedna stvar. U Španjolskoj ne možete kao stranac dobili posao ako ste radili s nobelovcem, možete raditi samo ako ste dobili Nobelovu nagradu (napomena:.. Kao postdoktorski istraživač na Sveučilištu u Tulaneu u New Orleansu, dr Srkalović radio sa nositeljem Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu Andrije V. Schallyjem. Dr. Schally u to vrijeme bio je najcitiraniji znanstvenik u svijetu u području biologije). Takva je sudbina stranaca u nekim zemljama. U Americi je to drugačije. To je zemlja koja je rođena na imigrantima i koja je prihvatila imigranate, i zato je  takav uspjeh u izgradnji ove zemlje, tu su vrata otvorena, samo se morate dokazati.