Sarajka Amila Buturović, sa trenutnom kanadskom adresom, diplomirala je Orijentalistiku i Anglistiku 1986. godine u Sarajevu, nakon čega je na kanadskom univerzitetu McGill u Montrealu magistrirala i doktorirala. Od 1994. godine predaje na Univerzitetu York u Torontu na interdisciplinarnom programu za društvene nauke (Humanities), smjer komparativne studije religija i kultura, gdje je redovni profesor.

O migrantskom iskustvu, angažiranosti, odnosu prema Bosni i Hercegovini razgovarali smo sa dr. Buturović tokom održavanja 10. Dana Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS) u junu 2018. godine na Jahorini.

„Upravo se pripremamo održati Simpozij iz društvenih i humanističkih nauka, na kojem ćemo posebnu pažnju posvetiti promjenama u društvenim, ekonomskim i kulturološkim trendovima i prijenosu znanja“, kazala je dr. Buturović potencirajući na početku razgovora na velikim mogućnostima prijenosa znanja stručnjaka iz iseljeništva u institucije i javne ustanove u Bosni i Hecegovini.

S obzirom na to da se dr. Buturović bavi predmetima koji prostorno i historijski obuhvataju teritorije Arapskog i Osmanskog carstva, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Balkan, njen profesionalni angažman nemoguće je zamisliti bez gotovo stalnog, fizičkog ili virtualnog prisustva u Bosni i Hercegovini.

„Moja saradnja sa insitucijama i stručnjacima u Bosni i Hercegovini je interaktivna, ja u svom radu bez njih ne mogu. Zato koristim svaku priliku i uvijek tražim načine da im uzvratim prijenosom svoga znanja i iskustva“, kazala je dr. Buturović i dodala da su jedan od tih načina i Dani BHAAAS.

Dr. Amila je članica BHAAAS od 2009. godine i za ovu respektabilnu oranizaciju kaže da je to njena „kuća van kuće“.

Kada imate priliku razgovarati sa osobom koja je svojim profesionalnim angažmanom “prodrla duboko“ u povijest Bosne i Hercegovine, ne možete je ne pitati o njenom odnosu prema ovovremenskoj Bosni i Hercegovini.

„Dva-tri puta godišnje dolazim u Bosnu i Hercegovinu, tako da mogu reći kako sam se, na neki način, vratila u moju domovinu ili kako često volim kazati ja sam jednom nogom u Bosni i Hercegovini, a drugom u Kanadi. Želim, u profesionalnom smislu, što više aktivno učestvovati u Bosni i Hercegovini, a to mi omogućava moj status u Kanadi“, kazala je dr. Buturović.

Tokom razgovora sa dr. Amilom nakratko smo „proputovale“ kroz vrijeme, kroz bogatu povijest Bosne i Hercegovine i neminovno se „dotakle“ bolnih devedesetih prošlog stoljeća. I primjetno, izraz na licu dr. Amile naglo se mijenja: blagi grč, zamišljen pogled i suza u oku. Uz dubok uzdah nastavlja priču:
„ Ja sam vam predratna dijaspora, tako da osobno, fizički nisam osjetila sve užase rata devedestih. Ali, zbog gubitka sestre i oca, a neposredno nakon toga i majke, užasno sam emotivno patila i odbolovala ta stradanja. Ja sam jedna među hiljadama bosanskih ratnih siročadi“.