Širom svijeta živi oko dva miliona građana BiH, a samo u posljednje četiri godine zemlju napustilo je oko 150.000 ljudi. O značaju migracija, doprinosu bh. dijaspore te projektu mapiranja dijaspore za Novi dan je govorio profesor Hariz Halilović. Halilović je istakao da je san svakog migranta da postane nevidljiv kao migrant.
Otprilike godinu dana u 10 zemalja svijeta radilo se na mapiranju bh. dijaspore. Do kakvih ste podataka došli?
Projekt mapiranja dijaspore je studija u okviru šireg projekta “Dijaspora za razvoj” i on ima više svojih faza. Ovo je bila ključna faza jer je po prvi put napravljena jedna studija, istraživački projekat koji je specifično u deset zemalja istražio naše ljude. Ko su ti ljudi, odakle dolaze, čime se bave, kako žive, koliko ih ima i po prvi put se išlo dalje od onih brojeva, procjena. Bitno je gdje su ti ljudi, kakve su njihove veze sa Bosnom i Hecegovinom jer je njihov potencijal ogroman. Znamo da postoji ali kako ga sada sustavno kroz politike, uredbe iz BiH na neki način prvo priznati jer postoji i kanalisati tamo gdje treba.
Ko su ti ljudi?
Postoji puno stereotipa o dijaspori a radi se o jednoj vrlo heterogenoj skupini ljudi ili skupinama diljem svijeta. Dva miliona je jako puno. Teško je govoriti o stereotipima jer oni ne pokazuju onu stvarnu situaciju. Postoje varijacije koje su od zemlje do zemlje, varijacije između raznih gradova. Biti dio dijaspore u St. Loisu je drugačije nego biti dio iseljeništva u Phoenixu.
Šta ih razlikuje?
Određuje ih kulturni milje u kojem su se naselili, brojnost u kojoj su se našli, industrije koje su dominantne, pristup kvalitetnom obrazovanju. Postojanje aktivne migracijske politike koja postoji u Švedskoj ili Australiji. Svi ti vanjskli faktori utiču na to kako se ta dijaspora razvila, dokle je stigla, koje su joj generalne karakteristike.
Gdje su ljudi bolje integrisani u Evropi, Americi ili Australiji?
Ljudi su integrirani tamo u društva kakva jesu. Koristiti švedski model integracije za SAD je pogrešno zato što je način života u SAD-u drugačiji. Rad, ta vrsta kapitalizma je sasvim drugačija u odnosu na švedski model.
Koje su sličnosti?
Naši ljudi useljenici u Australiji i Švedskoj imaju jako dosta sličnosti. Sličnosti su u nivou integracije. San svakog migranta je da postane nevidljiv kao migrant a da se uklopi u zajednicu. U Švedskoj je uglavnom prva generacija Bosanaca i Hercegovaca koji su se takođe našli i u Australiji. Ne može se govoriti o nekakvim trećim generacijama. U međuvremenu naše djevojke su postale misice Šedske, Australije. Imamo naše ljude koji su u filmskoj industriji, politici, interesantno je da se sve to desilo u okviru nekih tridesetak godina. Interesantno i neviđeno za ljude koji dolaze iz potpuno drugih kulturnih sredina. Kada dođe Britanac u Australiju on je došao u svoju zemlju a kada dođe jedan Bosanac iz Žepe, Srebrenice, Prijedora on ne poznaje ništa ali se naši ljudi uspiju zahvaljući aktivnoj politici integrisati.
IZVOR: N1
FOTO: UNDPBiH (Imrana Kapetanović)
