PREUZETO: Moja BiH
Suzana Parađina Škobo na društvenim mrežama podijelila je nesvakidašnje iskustvo svoga sina i njegovog prijatelja koji su zbog pandemije ostali u Indoneziji.
Uz odobrenje autorke, status prenosimo u cjelosti:
– Uz ogromne strahove koji su se ovih dana spustili na svijet, jedan daleko veći je kada u ovakva vremena, kada najviše treba, obitelj nije na okupu, kada je neko tvoj tamo negdje, zbog zasluženih par dana odmora, ostao, i nema ga i ne znaš kada će doći. Nakon što je moj sin Strahinja, budući doktor medicine, s prijateljem Srđanom, također budućim doktorom medicine u ime čije obitelji također pišem, ostao na otoku Bali zbog situacije s virusom, naša agonija je počela.
Zatvaranje zračnih luka, hotela, prodavnica, dovele su ih do gotovo bezizlazne situacije. Nemjerljiv osjećaj panike, straha i nemoći, koji samo roditelji mogu razumjeti, ispunio nam je dane. U mraku neizvjesnosti o evakuacionim letovima, u stalnom kontaktu sa Veleposlanstvom Republike Srbije, dolazimo u kontakt s Veleposlanikom Bosne i Hercegovine, gospodinom Mehmedom Halilovićem, zbog koga i pišem ovih par redaka. Bez da mu je naloženo protokolima i propisima, Veleposlanik BiH u Indoneziji poziva Strahinju i Srđana i otvara im vrata svoga stana. Da, gospodin Halilović, otvara vrata (i srce) svog privremenog doma u zemlji na drugom kraju svijeta, djeci koja nisu njegova, koju ne poznaje, da pomogne, da uradi ono što je toliko rijetko postalo u ova vremena, da gotovo i ne vjerujemo u takve ljude. I nisu oni jedini kojima je gospodin Halilović pružio nadu, utjehu i pomoć. Sada, kada se bliži mogućnost da Strahinja i Srđan dođu svojim domovima, moram odvojiti momenat da stanem, i da se zahvalim na čojstvu i ogromnom srcu gospodinu Haliloviću.
Da Strahinja i Srđan dođu svojim kućama pomoglo je i Veleposlanstvo Republike Srbije, ali ova otvorena vrata privremenog doma Veleposlanika BiH u Indoneziji ,Mehmeda Halilovića, se nikada neće zatvoriti, ni u srcima nas beskrajno zahvalnih roditelja, ni u srcima Srđana i Strahinje.”
Mladići su se humanitarnim letom iz Pariza u četvrtak uspjeli vratiti u Beograd, kaže nam Suzana. Veleposlanik BiH u Indoneziji, Mehmed Halilović, za N1 ispričao je kako je došlo do toga da dijeli svoj dom od kraja ožujka do sredine travnja s budućim doktorima medicine koji su se našli u bezizlaznoj situaciji, tisuće kilometara od kuće:
– Jedna od osnovnih misija diplomatije, pored zaštite interesa Bosne i Hercegovine je i pružanje podrške građanima BiH u zemlji prijema. Krizne situacije zahtijevaju brzu reakciju i u momentima kao što je ovaj, jednostavno uradite neke ljudske poteze koji donesu ljudima izvjesno olakšanje. Potrebno je naglasiti da je od strane Veleposlanstva BiH u Džakarti pružena podrška svim koji su je tražili i onima za koje smo znali da im je potrebna. U ovoj kriznoj situaciji smo ostvarili neophodnu suradnju s Veleposlanstvom Republike Srbije u Džakarti i ta sinergija pravovremenog djelovanja je na obostrano zadovoljstvo polučila odgovarajući rezultat, priča veleposlanik Halilović.
– Krizne situacije su prilika da bez obzira na poslove koje obavljamo, u tim momentima svi pokažemo ono najesencijalnije ljudsko u nama samima i da postupimo prema drugima onako kako bismo željeli da drugi u teškim momentima postupe prema nama. Ljudski rod je u uvjetima pandemije na ispitu i svakodnevno smo u situaciji da svjedočimo o velikim djelima malih ljudi, a također i o onima koje istorija neće na svojim stranicam zabilježiti u pozitivnom svijetlu. Potenciranje podjela i razlika u normalnim uslovima nije put napretka dok u uvjetima krize takva ponašanja nanose nesagledivu štetu i pojedincima i cijelom čovječanstvu, zaključuje veleposlanik BiH u Indoneziji, Mehmed Halilović.
